U građevinskom sektoru trenutno je vrlo popularan BIM pristup projektiranju, a kratica za „Building Information Modeling“, na hrvatski se može prevesti: Modeliranje informacija o građevinama.
BIM (Building Information Modelling) ili modeliranje na osnovu podataka o građevini je pristup projektiranju koji podrazumijeva gradnju građevine virtualno, odnosno stvaranje i upravljanje digitalnim prikazima fizikalnih i funkcionalnih karakteristika građevine. BIM kao suvremena metoda modeliranja u građevinarstvu predstavlja obećavajući alat za poboljšanje isporučenih projekata te smanjenje fragmentacije u arhitektonskoj, inženjerskoj i građevinskoj industriji (eng. architecture, engineering and construction – AEC). Štoviše, BIM nije samo alat za modeliranje projekta i njegovo izvođenje, nego i alat za održavanje i upravljanje građevinom tijekom cijelog uporabnog vijeka. BIM predstavlja zajedničku bazu znanja za sve sudionike na projektu – svi podaci o projektu od faze inicijacije pa do uporabe obuhvaćeni su takvim parametarskim modelom.
BIM (eng. Building Information Modeling) je izgradnja digitalnog integriranog modela (informacija) postojećeg ili budućeg izgrađenog okoliša.
Kratica BIM ima nekoliko značenja:
- Building Information Model
- Building Information Modeling
- Building Information Management.
BIM pristup može se prikazati u dva smjera: kao tehnologija i kao metodologija. BIM kao ‘tehnologija’ predstavlja digitalnu reprezentaciju fizičkih i funkcijskih karakteristika građevine, a kao ‘metodologija’ omogućuje suradnju različitih sudionika u različitim fazama životnog vijeka građevine.
U tome pogledu, stručna i znanstvena literatura definira BIM kao:
PROCES u kojem različiti sudionici rade zajedno, učinkovito razmjenjuju informacije te surađuju na stvaranju učinkovitijeg procesa gradnje (npr. procesi s manje pogreška, brža gradnja i sl.), ali i učinkovitijih građevina (npr. građevina koje proizvode manje otpada). Pri tome ključni faktor BIM-a nije samo trodimenzionalno modeliranje, nego također razvijanje, upravljanje i dijeljenje informacija, u prilog boljoj projektnoj suradnji.
TEHNOLOGIJU koja omogućuje koordinaciju ili kombiniranje rada različitih interesnih skupina u BIM model. BIM model je trodimenzionalan (3D), objektno usmjeren model unutar kojeg su integrirane informacije. To je trodimenzionalan prikaz građevine u kojem se svi dijelovi koji sačinjavaju građevinu smatraju BIM elementima te su međusobno povezani. Svaki od tih elemenata jedinstven je i sadrži informacije o svojoj geometriji i svojstvima. Takav pristup omogućuje organizaciju virtualnog modela te pohranu informacija o elementima. Dakle, svaki virtualni element s ugrađenim informacijama može se lako iskoristiti za definiranje i prepoznavanje pravog elementa na mjestu u građevini.
Pristup projektiranju u BIM okruženju bitno je drugačiji od konvencionalnog pristupa gdje se crta i vizualno prikazuje elemente u odnosu na modeliranje elemenata i definiranje podataka za svaki element. Succar navodi nekoliko faza u procesu usvajanja BIM-a: predfaza BIM-a, faza 3D-modeliranja i finalna faza integracije modela različitih disciplina, i to unutar tri područja: tehnologije, procesa (primjerice pravila i način donošenja odluka u integriranom planiranju) i regulative (primjerice standardizacija procesa modeliranja)). Najveći potencijali su u presjeku skupova tih područja, a što zahtijeva povećanu integraciju prakse. Jung i Gibson navode da je uspješnost integracije BIM tehnologije čak dio korporativne strategije. Razumijevanje stvarnosti prakse, karakterizirane vrlo složenim međuovisnostima i rizicima koje utječu na interdisciplinarnu upotrebu 3D objektnog modeliranja, ključno je za učinkovitu primjenu BIM tehnologije.
BIM pristup primjenjuje se u svim životnim fazama projekta – planiranju, projektiranju, građenju, upravljanju građevinom i njezinu održavanju, te samim time omogućuje:
- podršku u projektnim procesima donošenja odluka,
- rano detektiranje (uočavanje) potencijalnih pogrešaka na projektu,
- detaljne analize,
- brze izmjene i lakše upravljanje promjenama,
- jasnije razumijevanje projektnih ciljeva i odnosa s drugim dionicima na projektu,
- vizualizaciju projektnih rješenja,
- poboljšanja u projektiranju i koordinaciji projekata,
- povećanje i osiguravanje kvalitete građevinskih procesa i konačnog proizvoda,
- učinkovitost procesa u fazi građenja,
- povećanje sigurnosti u fazi građenja, ali i tijekom ostalih životnih faza građevine,
- podršku u analizi životnog ciklusa i troškova projekta.
LITERATURA:
Jung, Y., Gibson G.E.: Planning for Computer Integrated Construction, Journal of Computing in Civil Engineering, 13 (4), pp.17-225, 1999., http://dx.doi.org/10.1061/(ASCE)0887- 3801(1999)13:4(217)
Moum, A.: Design team stories – Exploring interdisciplinary use of 3D object models in practice, Automation in Construction, 19, pp. 554-569, 2010.
Succar, B.: Building information modelling framework: A research and delivery foundation for industry stakeholders, Automation in Construction, 18, pp. 357-375, 2009.
“Building Information Modeling – Belgian Guide for the construction Industry” (2015), ADEB-VBA, Avenue Grandchamp/Grootveldlaan 148 – 1150 Brussel.